O FlowSaga

Zašto sam napravio FlowSaga

Prvi put kad sam koristio tuđu ekstenziju za Flow, buljio sam u nju punih deset minuta. Nisam je razumio. Nije bila ružna. Iskreno nisam mogao shvatiti šta ta stvar radi — nazive dugmadi nisam mogao odgonetnuti, redoslijed nije imao smisla, a kad bih nešto pritisnuo, nisam znao šta se desilo.

Stisnuo sam zube i jednom prošao do kraja. Nije riješila nijedan problem. Znao sam šta želim. Slika mi je bila tu, u glavi. Samo je nisam mogao izvući van.

Sjedio sam pred tim ekranom, a u grudima mi je rasla frustracija. Ne bijes na alat — bijes na samog sebe. Ušao sam nadajući se da će me alat učiniti boljim u ovome. Izašao sam osjećajući se glupo.

Kasnije sam nešto shvatio. Nije bila moja krivica.

Prije nego što postanete dobri u nečemu, postoje vrata. Morate ih moći pročitati i htjeti ih koristiti prije nego što vježba uopće može početi.

Postavite vrata previsoko i nije bitno koliko ste talentovani. Ostajete stajati vani. Moj engleski je slab. Ta ekstenzija bila je samo na engleskom, koji nije moj jezik, a interfejs je bio komplikovan; nisam ga mogao čitati. Zato sam odlučio napraviti svoju. Onu koju mogu čitati ja, a možete i vi. FlowSaga sam napravio zbog tog dana.

Odakle dolazi ime: Sága, boginja priče

U nordijskoj mitologiji postoji mjesto zvano Sökkvabekkr — „potonuli potok”. Kroz njega teku hladni valovi i nikad ne prestaju. Odin tamo ide svaki dan.

Jedna žena ga čeka. Dva zlatna pehara. Piju. Razgovaraju. Svaki dan, bez izuzetka. Šta su govorili? Niko to nije zapisao.

Mnogo kasnije neko je zapisao nordijske bogove u knjigu. U njoj je popis boginja — šesnaest njih. Prva, Odinova žena. Druga, ona: Sága. O njoj knjiga čuva jednu jedinu rečenicu: živi u Sökkvabekkr, i to je veliko mjesto.

Šta njeno ime znači, naučnici se i danas spore. Jedni kažu vidjeti. Drugi kažu — priča. Govorila je svaki dan. Nije preživjela nijedna rečenica.

Ideja koja nikad nije ostvarena, nikad zapisana, kao da se nikad nije ni desila.

Saga na staronordijskom znači „priča”. Flow je Google Flow u kojem pravite videozapise — i potok u kojem živi Sága. Naš znak je dugi brod, kao onaj iz mitova: podignite jedro i vjetar je s vama; kad vam ne treba, presavije se kao tkanina u džep. Slovo S na jedru je Saga.

Sto trinaest teladi

Tri sata poslijepodne, a već je mrkli mrak. Ovo je Island, prije hiljadu godina. Nema kralja. Nema dvora. Nema grada. Samo vatra i ljudi oko nje. Neko počinje pričati: porodična zavada, parnica, ubistvo.

U tom stoljeću, jednom ispričana, priča bi nestala. Ispričaš je ponovo sljedeće zime i detalji se pomjere; generaciju kasnije pripovjedač umre i priča se zakopa s njim.

Islanđani se nisu pomirili s tim. Odlučili su je zapisati. Ali papira nije bilo. Da biste pisali, morali ste zaklati tele: oderati ga, ostrugati kožu da bude tanka, osušiti je. Jedna koža, presavijena napola, davala je samo dva lista. Najveći rukopis srednjovjekovnog Islanda, Flateyjarbók: dvjesto dvadeset pet listova — sto trinaest teladi.

A na ovom ostrvu krava muzara nije bogatstvo. Ona znači hoće li vaša djeca preživjeti zimu. Drugdje u Evropi, u istim tim stoljećima, tako skupo pismo išlo je latinskom: Biblijama, svecima i kraljevskim rodoslovima. Islanđani su ga potrošili na vlastite riječi, vlastite ljude, vlastite priče.

Ne da bi imali priču. Nego da bi ona zaista postojala.

Ne udarajte

Trinaesto stoljeće. Islanđanin po imenu Snorri Sturluson primjećuje nešto strašno: mladi pjesnici više ne mogu čitati stare pjesme. Zanat koji se prenosio stoljećima samo što se nije slomio u rukama njegove generacije.

Mogao je samo uzdahnuti. Većina ljudi tako uradi. On nije. Sjeo je i napisao knjigu. Ne poeziju. Priručnik: šta znači ova riječ, odakle dolazi ova slika, kako se koristi. Za one koji su još htjeli pisati, a nisu mogli čitati.

Ono što je izgradio bila su vrata. I spustio ih je.

Godina 1241. Dvadeset treći septembar. Noć. Ljudi upadaju u njegovu kuću. Njegove posljednje riječi, samo tri: Eigi skal höggva. Ne udarajte.

On ne preživljava. Knjiga preživljava. Gotovo sve što svijet zna o nordijskoj mitologiji potiče iz te knjige. Uključujući popis boginja. Uključujući onaj jedini red o Sági.

Šta FlowSaga radi

Sad ste vi na redu. Stvaranje priče više ne košta tele. Otkucajte nekoliko redova i pojavi se slika, u pokretu.

Ali teško nikad nije bilo kucanje. Teško je imati dobru ideju, a ne imati načina da je izbistrite, ni načina da napravite sljedeći korak. A kad ih konačno napravite, otvorite folder Preuzimanja, a nazivi fajlova su nerazumljiva zbrka — ne možete ni razlikovati šta je šta.

FlowSaga spušta vrata, a zatim preuzima uvezivanje.

Najviša vrata su jezik. Ne težak interfejs. Alat jednostavno nema vaše riječi. FlowSaga govori jezike interfejsa: 91. Prije hiljadu godina Evropa je pismo čuvala za latinski; Islanđani su svoje priče pisali riječima kojima su zaista govorili. Mi smo na strani Islanđana.

Druga vrata su vrijeme. Trideset sekundi — to je mjerilo kojeg se držim: otvorite je, i za trideset sekundi trebate znati kako početi. Zatim desetine ideja odjednom, napravljenih jedna po jedna, svaka sačuvana pod naslovom koji ste joj dali, uredno, u folder koji ste odabrali. Taj folder polako postaje vaša vlastita knjiga.